Marko Lončarević poznatiji kao Lončo, zasigurno je jedan od neobičnijih likova na hrvatskoj skateboard sceni. Od imagea koji njeguje do stila skateboardinga, trikova i spotova koje vozi, kada ste s njim na sessionu, sigurno nećete proživjeti svoj tipičan skate dan. Jedan je od skatera koje je dala našićka skate scena i od pojavljivanja u našićkom skate video uratku “Otimanje”, doselio se u Zagreb, studira, radi, skejta i marljivo skuplja materijal za video part u Warehouse videu. Sjeli smo s Lončom na kavu da čujemo što ima reći o Našicama, Zagrebu, skateboardingu, sponzorima, studiranju, ekipi, putovanjima, sceni i još mnogo čemu. Krenimo redom…

DNA: Prije no što počnemo s ozbiljnim pitanjima, predstavi nam se?
Marko Lončarević: Moje ime je Marko Lončarević, imam 22 godine, dolazim iz Našica. Zadnje četri godine živim u Zagrebu. Sponzoriran sam od Warehouse shopa. Na trećoj sam godini studija zaštite na radu.

DNA: Nedavno smo imali interview s tvojim kolegom Ivekom, koji je također došao iz Našica. Kako to da se u tako malenom mjestu kao što su Našice, izrodila tako jaka skateboard scena?
Marko Lončarević: Kao što ste mogli pročitati u blic interviewu na Warehouse stranici, utjecaj Stasha i Iveka je bio presudan da počnem voziti skate. Jedne godine smo se zaputili u Osijek da kupim skejt. Igrom slučaja, u isto vrijeme je bio Pannonian Challenge. Odlučili smo ostati i rodila se ljubav

DNA: Vratimo se na skejtanje u Našicama. Kako je moguće skejtati u gradu koji ima više ledina nego asfaltno-betonskih površina?
Marko Lončarević: Najbolje. Bilo je sve opušteno. Skupljaš lipe i ne jedeš u školi. Po cijeli dan smo se vozili. Nismo marili što imamo jedne stepenice i mrvicu asfalta.

DNA: Nabrojj nam imena skatera, začetnika Našičke skateboard scene:
Marko Lončarević: Stash, Ivek, Drljo, Neno, Matko, Deni. Kasnije su došli i Kopecki te Stashov buraz.

DNA: Kako je izgledao prosječan dan dok si živio u Našicama?
Marko Lončarević: Igrom slučaja, u školi sam bio u drugoj smjeni od recimo Stasha i Iveka. Čekali smo da nam završi škola pa bi skejtali dok smo god se vani vidjelo. Vikendi su ono što smo posebno čekali, a kad smo ih dočekali, tada bi izašli van i skejtali cijeli dan.

DNA: Iz tog svakodnevnog skejtanja je izašao i prvi našički skateboard video. Otkrij nam tajnu tog super popularnog video uratka?
Marko Lončarević: Vjerujem da me pitaš u vezi Otimanja!?

DNA: Naravno.
Marko Lončarević: Počelo je čistom zajebancijom. Stash je kupio kameru i počeli smo se snimati. Sigurno nitko nije očekivao da bi iz Našica mogao doći skateboard video. Najviše nam je pomogao Stashov otac koji je na kraju krajeva i financirao najveći dio videa. Kupio je kameru, zatim fisheye, a i vozio nas je svuda okolo. Nakon nekog vremena, projektu Otimanja je polako dolazio kraj. Dogovorili smo premijeru u klubu Rupa u Slavonskom Brodu. Tri noći do premijere nismo spavali već smo montirali video i živcirali se. Jedva smo ga dovršili na vrijeme.

DNA: Kako je prošla premijera Otimanja u Rupi?
Marko Lončarević: Premijera je bila fail. Tog dana se igrao nogomet. Hrvatska reprezentacija protiv nekoga. Nije da me zaboli ona stvar za nogomet. Uglavnom, Hrvatska je izgubila pa su svi ljudi bili sjebani. Drago mi je što im je Otimanje ipak malo podiglo raspoloženje. Svi smo bili pijani. Otimanje u Rupi

DNA: Negdje u vrijeme snimanja Otimanja si dobio sponzorstvo od Warehouea. Kako se to dogodilo?
Marko Lončarević: Vozili smo se. Trudili smo se. Stash je počeo voziti za Grave, a Ivek je dobio sponzortsvo od Warehousea. Bili smo pri kraju snimanja za Otimanje i već sam imao nasnimljenih dosta trikova. Stash mi je sastavio nekakav sponsor me video i poslao sam ga u Warehouse. Uskoro mi se javila Ivona, tadašnji team manager i ponudila mi sponzorstvo od 30% za početak. Bio sam presretan.

DNA: Svjedoci smo da danas klinci nakon nekoliko mjeseci i naučena tri trika žele dobiti sponzortsvo. S obzirom da si ti sponzorirani skater s iskustvom na tržištu, daj im nekakav savjet u vezi dobivanja sponzorstva?
Marko Lončarević: Bilo bi super kada bi klinci razmišljali kao stariji skateri. Voziš se za sebe i trudiš se i s vremenom ćeš dobiti što zaslužuješ. S vremenom ćeš imati dovoljno trikova. Polako ćeš imati dovoljno trikova, koje možeš snimti i poslati ih potencijalnim sponzorima. Važno je ne izgubiti vjeru u sebe u slučaju da te sponzor odbije.

DNA: Negdje nakon Otimanja si došao u Zagreb. Kako je došlo do toga da momak sa sela dođe živjeti u veliki grad kao što je Zagreb ?
Marko Lončarević: Prvo sam došao u Zagreb skejtati i tražiti posao. Ubrzo sam slomio ključnu kost. Vratio sam se u Našice. Dok me jednog dana nazvao i pitao da li za potrebe Warehousea mogu dati x-snimku svog loma. Došao sam sa snimkom u Zagreb i ispalo je da se to pretvorio u razgovor za posao. Dobio sam posao u Warehouseu.

DNA: Dakle, nakon što si dobio sponzorstvo od Warehousea, uskoro si počeo i raditi za Warehouse. Kako ti gledaš na Warehouse s obzirom da si itekako dobro infiltriran u firmu?
Marko Lončarević: Warehouse je definitivno promjenio moj život. Omogučio mi je da živim život kakav sam nekada mogao samo sanjati. Svi ljudi u Warehouseu su extra dobri. Zbog toga mi je žao kada vidim da neki  klinci hejtaju Wareouse iz razloga što im je netko napunio glavu, a ustvari ne znaju ništa. Ali hejtera će uvijek biti.

DNA: Kako je izgledala prva godina života u Zagrebu?
Marko Lončarević: Bila je najbolja na svijetu. Radio sam u Warehouseu i skejtao po cijele dane. navečer bi pili i zajebavali se. Uskoro je krenulo i snimanje za Warehouse video tako da smo posjetili Barcelonu, ali i gomilu ostalih super spotova po Europi.

DNA: Kako je to putovati po Europi kao dio skateboard teama?
Marko Lončarević: Dovoljno je istaknuti dvanaest dana provedenih u Barceloni sa svrhom snimanja Warehouse videa. Svaki dan je počinjao skejtanjem od 10 ujutro do kasno navečer. Navečer svaki dan lomljava. Druženje, zezancija…bilo je brutalno.

DNA: Ispričaj nam koju zabavnu epizodu s nekog od Warehouse tourova?
Marko Lončarević: Jednom prigodom smo se snimali. Imali smo snimiti dva trika. Fanuko i ja. Fanuko je snimio trik i krenuli smo da ga bacimo na bus za Pulu. na putu do busa smo doživjeli sudar. Uspjeli smo na vrijeme baciti Fanuka na bus i otišli smo na spot gdje sam ja želio snimiti melon. Tu su bili nekakvi radnici koju su nas otjerali. Nisam se mogao pomiriti s tim pa sam otišao u shop i kupio im nekoliko pivi i čokoladu. Dali su mi još pet pokušaja. Isfurao sam taj trik i bio sretan kao malo dijete.

DNA: U zadnje vrijeme se mnogo priča o novom Warehouse videu. Koliko nam je poznato, snimanje za Warehouse video traje već 3 do 4 godine. Ispričaj nam, kako je to sve počelo?
Marko Lončarević: Ako se točno sjećam. Kada smo Ivek i ja došli u Zagreb, konstantno smo snimali te neke male video edite za net. Jednog dana su nas pozvali na sastanak i dogovorili smo se da bi mogli ići u snimanje novog Warehouse videa. Od tada smo obišli cijelu Hrvatsku i dobar komad Europe i sve dobro što se snimilo se čuvalo za video.

DNA: Kako to izgleda biti sponzorirani skater s misijom snimanja skateboard videa?
Marko Lončarević: Pa osim standardnih sponzorskih paketa, u svrhu snimanja videa smo dobili još tonu toga ekstra. Počeli smo dobijati previše stafa. Imali smo plaćene putove na sve konteste, plus što smo odradili dosta ciljanih turneja. Na raspolaganju smo imali automobile i karticu za benzin. Tu je i agregat i reflektori za noćno snimanje. Ma tonu toga. Definitivno mnogo više nego što zaslužujemo.

DNA: Ako ste već bilo toliko dobro opskrbljeni sa svim potrebnim za snimanje videa, zbog čega se na Warehouse video čeka toliko dugo?
Marko Lončarević: To se razvlačilo dosta dugo zbog svega. Najviše smo zaslužni mi, ali i činjenica da nismo imali dedlajn. Na kraju je premijera trebala biti prošle godine, ali zbog nedostatka materijala smo je prebacili za jesen 2011.

DNA: Pa jesen 2011. godine je sad. Možeš li nam otkriti kada je ta toliko očekivana premijera Warehouse videa?
Marko Lončarević: Na žalost, ne smijem vam okriti kada je premijera točno, ali vam mogu reći da je zakazana za manje od mjesec dana.

DNA: Znaći, datum premijere novog Warehouse videa je već dogovoren, ali vi taj podatak tajite od nas običnih smrtnika?
Marko Lončarević: Warehouse video je gotov. Premijera je već zakazana, ali informaciju o datumu vam ne smijem otkriti. Stvar je u tome što Warehouse sprema gomilu iznenađenja, a iznenađenje ne bi bilo iznenađenje kada bi svi sve znali. Strpite se još malo.

DNA: Otkrij nam bar neke detalje novog Warehouse videa?
Marko Lončarević: Video će biti ispunjen pozitivnom energijom. Snimali smo i neke extra kadrove kako bi osim skejtanja bilo i dosta zajebancije. Warehouse team je dosta velik i raznolik tako da će sigurno biti materijala za svakoga.

DNA: Tko će po tebi imati najbolji part?
Marko Lončarević: Ivek je respect. Za Marase i Fanuka ne trebam niti govoriti. Ma svi će imati brutalne partove.

DNA: Kakav će biti tvoj part?
Marko Lončarević: Nisam ja tu da govorim o svom partu. Definitivno sam bio maximalno nabrijan da snimim što bolji part. Dosta ok trikova sam snimio, dok s druge strane nisam snimio neke trikove koje sam toliko želio. Taj prokleti drop sa savskog mosta još i danas sanjam. Možda drugom prilikom za neki drugi Warehouse video.

DNA: Što nakon Warehouse videa?
Marko Lončarević: Nakon Warehouse videa je sve gotovo Šalim se. Nakon Warehouse videa se nastavlja težnja ka boljemu. Možda kakav novi interview, ako ga zaslužim.

DNA: Vidimo da ti je dosadilo odgovarati na pitanja pa krenimo sa standardnim finalnim. Koga želiš pozdraviti za kraj?
Marko Lončarević: Pozdravljam curu Miu, buraza, Warehouse team i sve ljude s kojima radim. Tu je i Stash, Slejdara i cijeli Ledina Crew ali i Skica, Starci, Zorca i sve ostale koji me znaju i neznaju. Kupite Penetracija CD za samo 12 kuna. Naravno i sve hejtere pozdravljam jako puno…pusa.

Galerija fotografija: